Photo by Maja Danica Pečanić

Hrana toliko dobra da će Djedica zaboraviti podijeliti poklone

Hrvatska je zemlja gdje se dobro jede cijele godine, ali za Božić kreće prava gastro magija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Dok vani pada snijeg, huče vjetar ili vije bura, božićno vrijeme definira blagostanje, topli dom, rodbina i prijatelji, a najbolje se opustiti i zaboraviti na sve probleme uz fantastičnu trpezu.

Badnjak

Prema tradiciji se na Badnjak, dan prije Božića, ne jede meso. Zato glavnu ulogu preuzima riba, uglavnom bakalar. On se sprema na crveno ili bijelo, jede se na žlicu ili se maže na kruh, a na mnoštvo se načina priprema od Istre i Kvarnera preko Dalmacije do Zagreba.

Dalmatinci će napraviti “bakalar na uje”, kuhan na bijelo i s krumpirom te obilato začinjen maslinovim uljem, češnjakom i sitno sjeckanim peršinom. Bakalar se namače najmanje 24 sata, a često i dva pa čak i tri dana kako bi omekšao i pretočio se u slasni brudet na crveno.
U istarskoj i primorskoj verziji radi se i bakalar na bijelo (in bianco) uz dodatak češnjaka i maslinova ulja kao pašteta po mogućnosti namazana na mirisni, netom ispečeni kruh.
Tradicionalno istarsko jelo koje se priprema u vrijeme posta su i pasutice ili tjestenina narezana na kvadratiće, prelivene vrućim maslinovim uljem i slanim sardelama ili poslužene s bakalarom na bijelo. Otočani će za Badnjak pojesti brujet od ugora sa pomidorima ili lignje zapečene u pećnici s krumpirima.
Slavonci će spremiti slavni perkelt od štuke (vrsta gulaša) s puno luka, crvene ljute paprike, rajčice i domaće masti.
U Šokadiji stari običaji nalažu da se jedu “suve sćuke” odnosno sušene štuke i to najljepši primjerci ulovljeni tijekom godine.

Božić

Ako ste za Badnjak jeli fino, za Božić ćete još bolje. Tko bi samo odolio receptima koji su čuvani desetljećima ili stoljećima i izvlače se iz starih bakinih kuharica?
Dalmacija tako svaki Božić miriši po pašticadi. Iako svatko tvrdi da je upravo njegova najbolja jer je rađena po izvornom receptu, način priprema razlikuje se diljem Jadrana. Jedni je kuhaju u prošeku, drugi u vinu sa šećerom, a špika se pancetom, češnjakom, mrkvom, celerom i klinčićima. Posebnu aromu i gustoću umaku daju suhe šljive. Uz sve to naravno stižu i domaći njoki, za koje se zna da ih najbolje na svijetu prave dalmatinske i istarske none.


Gorski Kotar uživa u purici s mlincima, baš kao i Zagreb i sjeverni Jadran. Iskustvo za tu savršenu blagdansku pečenku skuplja se godinama. Ukusnim nadjevom poput onog od kockica kukuruznoga kruha, luka, jabuke, celera, češnjaka, pileće jetrice i peršina, možete sačuvati sve sokove, ali zapravo je stvar u tome da se hrvatske purice hrane ječmom, kestenima i orasima i to ih čini tako posebnima. Uz domaće mlince naravno!
Pečeni odojak popularan je u Slavoniji, kožica mu mora biti hrskava, a meso se topiti u ustima. Jede se, naravno, uz njezino veličanstvo – francusku salatu! Mješavinu povrća, majoneze i jaja.

U Međimurju se sprema patka, a kao sve svoje pečenke Međimurci je pune heljdinom kašom.
Ličani su za Božić vjerni kuhanoj svinjetini s kuhanim kupusom, a miris sarme širi se s blagdanskih stolova u svakom kutu naše zemlje.

Mislite li da ste siti?

Ali treba još negdje smjestiti i slatko – roščiće, linzere, čupavce, biskupski kruh, orahnjaču i makovnjaču, oblatne, mačje oči, čupavce i kiflice!

Već tradicionalno se rade i zvjezdice i srca s marmeladom unutra, keksi u obliku bora premazani kremom od marcipana i ukrašeni šećernim perlicama, a blagdanski kuglof od sira se poslužuje uz božićni doručak.
Miris cimeta i vanilije, prženog šećera i finih oraha nešto je što dugo ostaje u zraku, ali još više i duže u sjećanju! Po mirisima se sjećamo Božića.